Također, film je izbjegao uobičajenu zamku “hrvatskog standarda” – likovi ne govore književnim, suhoparnim jezikom, nego svakodnevnim govorom, s ponekom zagrebačkom ili kontinentalnom notom, ali bez pretjerivanja. To je omogućilo da film gledaju djeca iz cijele Hrvatske, bez osjećaja da im se nameće neki dijalekt. Ledeno doba nije bio prvi sinkronizirani film u Hrvatskoj (prije su sinkronizirani Kralj lavova i Priča o igračkama , ali uglavnom za video izdanja), ali je bio prvi koji je ujednačio kvalitetu i pokazao da hrvatska sinkronizacija može parirati svjetskim standardima. Nakon njega, uslijedili su Shrek , Potraga za Nemom , Auti i brojni drugi – svi s hrvatskim glasovima. No, Ledeno doba ostaje nostalgični prvijenac za generaciju koja je odrasla uz njega.
Posebno mjesto pripada koji je sinkronizirao čovjeka iz plemena, iako je njegova uloga manja. No, ono što je najvažnije – cijela postava odradila je posao s razumijevanjem da sinkronizacija nije samo čitanje teksta, već gluma. Jezične posebnosti i humor Ono što hrvatsku sinkronizaciju Ledenog doba čini posebnom jest kako su prevoditelji obradili gegove. Engleski original pun je suvremenih američkih fraza i referenci koje hrvatskoj djeci ne bi bile jasne. Umjesto toga, adaptatori su stvorili vlastite viceve – na primjer, Sidova opsesija "oraščićima" i njegovo pretjerano korištenje deminutiva (“mali mravčić”, “moj meki trbuščić”) zvučali su potpuno domaće, ali i dalje duhovito.
Kvalitetna sinkronizacija ne zamjenjuje original – ona stvara novu, autentičnu verziju koja živi vlastitim životom. Ledeno doba na hrvatskom dokaz je da se i “ledeno doba” može zagrijati toplinom dobrog prijevoda i vrhunske glume.
请登录