(Face in palms) Jockan… nema potrebe za "Jockan ne moli". Sid je slabić. On je pičkica.
(Into the mic) Jockan, ready? Lik se zove Sid. On je... lijenjivac. Treba bit smiješan, nespretan. Daj mi svoj najbolji "jebiga, pao sam s grane".
Scene: A dark, cramped studio in Zagreb. The year is 2002. Air conditioning is broken, and the smell of cold coffee and cigar smoke hangs in the air.
(Ignores him) Vidi ove male glupe ptice. Trče ko bez glave. Daj meni da ja to sinkroniziram kako treba. Ledeno Doba 1 Sinkronizirano Na Hrvatski Jockan
(Doing a falsetto that sounds like a rusty chainsaw) "Dinja! Brajko, dinja! Dodaj dinju il će te Jockan slomit!"
Mamut? Ko iz one pjesme? Nema veze. Depresivan je jer nema dobre treninge. Daj meni tog mamuta.
Jockan… dodo ptica ne prijeti smrću zbog voća. (Face in palms) Jockan… nema potrebe za "Jockan ne moli"
…That was perfect. Do it again.
(Desperate) Jockan, ovo je srceparajuće. Manfred kaže: "Go. Take him. He's yours."
(Ruining it instantly) I reci mami da sam ja najbolji sinkronizator u Dalmaciji! Pošalji pare na račun! (Into the mic) Jockan, ready
(A long pause. For the first time, he sounds almost… serious. A single tear rolls down his cheek. He speaks softly.) "Ajde. Uzmi ga. Tvoj je. Al' ako mu nešto fali… Jockan će te nać."
(Clears throat. Leans into the mic like he’s about to arm-wrestle a bear) "A jebiga. Boli. Ima li ko flaster? Jockan ne moli!"
"Ouch. That hurt. Anyone have a Band-Aid?"
"The melon! The melon! Pass the melon!"